O omladinskom preduzetništvu

Generalno, preduzetnišvo se može shvatiti kao sinonim za ljudsko djelovanje, djelovanje koje je motivirano profitom i koje je rezultat ljudskog kapaciteta da prepozna prilike za ostvarivanje profita u svom okruženju. Shodno ovom razumijevanju vrijedi pravilo da što država ima više preduzetnika, situacija bi trebala biti bolja, odnosno da je postavljen temelj koji će osigurati bolje sutra.

Piše: Amila Dedić

Nezaposlenost je strukturalni problem, ne samo rezultat recesije i ekonomske krize u kojoj se nalazi Evropa, uključujući i Bosnu i Hercegovinu. Stoga je potrebno raditi na uspostavljanju institucionalnog okvira za omogućavanje zapošljavanja mladih, počevši od lokalnih nivoa, poboljšavanjem ili uspostavljanjem mehanizama podrške (samo)zapošljavanju, te ugradnjom rezultirajućeg modela u razvojnu strategiju svake općine. Samozapošljavanje važna je pokretačka snaga evropske ekonomije, a podaci dobijeni istraživanjima provedenim u Evropi pokazuju da je sektor samozapošljavanja otporniji na ekonomsku krizu; dok je broj zaposlenih 2009. godine opao za 2%, broj samozaposlenih opao je za samo 1%. Samozapošljavanje značajno doprinosi stvaranju radnih mjesta u Evropi, čemu svjedoči podatak da 30% samozaposlenih ima vlastite zaposlenike.

U preduzetničkoj ekonomiji država nije preduzetnik već prije svega svojom pravnom snagom štiti svaki poslovni poduhvat. Država, njene institucije i službenici nisu naredbodavci ljudima iz biznisa, već naprotiv, oni su neophodan administrativni servis uspješnom biznisu. Njihove odgovornosti su da stimulativnom zakonskom regulativom, unapređenjem institucionalnih kapaciteta te adekvatnim mjerama ekonomske politike i uspostavljanjem neophodne infrastrukture osigura stimulativan poslovni ambijent i razvojnu podršku preduzetništvu.

Savremena teorija i praksa pokazuju da uspješnost poslovanja i razvoj preduzetništva uvelike zavise od podrške koju pruža država. Sistem državne podrške nije samo značajan za ekonomije u tranziciji nego i za razvijene ekonomije. Pored toga, savremene teorije ukazuju na to da nekritičko preuzimanje prakse iz razvijenih zemalja nije dovoljno već da se ultimativno moraju poznavati, uvažavati i vrednovati kapaciteti, sredina i uvjeti u kojima se treba uspostaviti sistem podrške. Primjeri praksi iz drugih zemalja pokazuju da kreiranje zakonskih okvira za podršku razvoju preduzetništva predstavlja bitan korak. S ciljem stvaranja stimulativnih zakonskih okvira zemlje ultimativno trebaju uvid u trenutno stanje vlastite ekonomije, što im omogućava identificiranje slabosti i snaga državne ekonomije. Ovakav pristup znatno olakšava utvrđivanje programa razvoja kao sljedećeg koraka u procesu ekonomske revitalizacije.

Programi obično sadrže opće mjere, čija implementacija koristi svim preduzetnicima jer doprinosi poboljšanju općih uvjeta za razvoj preduzetništva i donosi selektivne mjere koje se implementiraju prema tačno utvrđenim kriterijima, čiji je primarni učinak prema određenim ciljanim grupama. U nastavku se navode bitni faktori za razvoj poslovnih subjekata prepoznati od Svjetske banke i Evropske povelje za MSP, koji su kreatorima programa za razvoj preduzetništva značajna polazna osnova.

U fazi donošenja odluke o pokretanju biznisa i početnoj (start-up) fazi poslovanja preduzeća posebno su izražene sljedeće potrebe:

1. obrazovanje o preduzetništvu potrebno za pokretanje biznisa; razvijene zemlje kroz sistem školovanja i obrazovanja o preduzetništvu razvijaju preduzetničko razmišljanje, čime ohrabruju i motiviraju mlade osobe na pokretanje biznisa;

2. regulacije koje osiguravaju brzo i jeftino pokretanje biznisa; zemlje s nižim troškovima registracije novog biznisa i registracije vlasništva imaju veći broj malih i srednjih preduzetnika;

3. efikasni mehanizmi za suzbijanje korupcije; mala preduzeća, posebno u slabije razvijenim zemljama, nerijetko su prinuđena na davanje mita s ciljem dobivanja tendera, odnosno rješavanja administrativnih obaveza, što je usko povezano i s problemom kompliciranih regulacija;

4. niske porezne stope i efikasni mehanizmi za suzbijanje neformalne konkurencije („rad nacrno"); vlade u zemljama u razvoju u kojima je izraženo prisustvo „rada nacrno" veoma često definiraju visoke porezne stope kako bi se kompenzirali „izgubljeni" porezi na prihod neformalnog sektora. Nasuprot njima, razvijene zemlje nastoje smanjenjem poreznih stopa utjecati i na smanjenje „rada nacrno".

Kako prepoznati ove potrebe u BiH?

U izvještaju o poslovanju „Doing Business", koji prati poslovanje u 22 grada jugoistočne Evrope, početak poslovanja jedna je od komponenti kojom se mjeri poslovna klima, a pojedine zemlje svoj su rejting poboljšale za 40 mjesta samo malim pomacima − naprimjer, ukidanjem minimalnog osnivačkog kapitala u ovoj oblasti. Shodno tome, potrebno je ukinuti osnivački kapital za registraciju biznisa (d.o.o) u Federaciji BiH, tj. svesti ga na 1 KM (s dosadašnjih 2.000 KM).

Za zapošljavanje mladih nisu nužno potrebni stimulansi, već olakšice, ali i obimna reforma o pitanju povezanosti obrazovnih struktura s tržištem rada. Također, bitno je dodati da uslijed ogromnih budžetskih deficita vlasti nemaju na raspolaganju aktivne, budžetski podržane mehanizme obračuna s problematikom nezaposlenosti mladih. U takvoj situaciji vlade su neminovno osuđene na primjenu pasivnih budžetskih rješenja, koja se ogledaju u deregulaciji tržišta rada, odnosno uklanjanju barijera za zapošljavanje mladih. Olakšice bi, pored lakšeg pristupa mladih tržištu rada, znatno smanjile pritisak koji mladi imaju pri pokretanju vlastitih biznisa (obrta i d.o.o. preduzeća). Umjesto aktivne, država treba primijeniti proaktivnu politiku zapošljavanja mladih, a ona podrazumijeva odstupanje od određenih okvira poslovanja kada je riječ o mladima (ublažavanje radnih propisa pri zapošljavanju, presedan pri politikama minimalne nadnice, grace period za uplatu doprinosa i poreza pri otvaranju biznisa, reforme obrazovanja i slično).

Najveće porezno opterećenje pri vođenju vlastitog biznisa ne odnosi se na fiskalne, već parafiskalne namete, tačnije doprinose. Doprinosi koje jedan zaposleni radnik u Bosni i Hercegovini uplaćuje državi među najvišima su u svijetu, tačnije na 19. mjestu od 114 zemalja obuhvaćenih istraživanjem globalne revizorske mreže KPMG. Bez obzira na to da li biznis ostvarivao dobit ili obavljao bilo kakvu poslovnu aktivnost u prvim mjesecima registracije, vlasnik biznisa je dužan izmiriti nastale obaveze po ovom osnovu. Uslijed nedostatka finansijskih izvora, mlade osobe nemaju inicijativu da osnivaju biznis zbog obaveza koje ih čekaju. Zbog toga je potrebno uspostaviti minimalni „grace" period od tri mjeseca za mlade osobe koje prvi put registriraju biznis, a u okviru ovog perioda bi bile oslobođenje plaćanja obaveza po osnovu doprinosa i ostalih parafiskalnih nameta.

Zakonska rješenja za redukciju troškova registracije biznisa već su dijelom implementirana u RS-u. Potrebno je prenijeti ova rješenja i u Federaciju BiH. Tako je u RS-u ukinuta taksa za prvo osnivanje, kao i za upis dijelova privrednog društva ili drugog subjekta upisa, što pozitivno utječe na ukupne troškove osnivanja smanjujući ih u značajnoj mjeri. Ukinute su administrativne takse i smanjene su notarske naknade. Umanjen je opći minimum notarske usluge za 200 bodova /1 bod = 0,50 KM/, koja se odnosi na notarsku obradu osnivačkih akata privrednih društava, ustanova i ostalih poslovnih subjekata koji se osnivaju. Također, Zakonom o sudskim taksama propisano je da se za izvode iz sudskog registra ili drugih javnih knjiga koje vodi sud, ako se izdaju na zahtjev stranke, značajno smanjuju takse.

Uvođenje održivog modela podrške preduzetništvu mladih

Omladinski start-up biznisi podržani od lokalnih zajednica jedna su od inicijativa Instituta za razvoj mladih KULT koje su usmjerene ka suzbijanju navedenih problema i kreiranju boljeg preduzetničkog okruženja za mlade. Inicijativom Institut potiče stvaranje održive podrške za mlade preduzetnike finansiranjem start-up biznisa tako što će lokalne uprave u svoje razvojne strategije ugraditi preduzetništvo mladih kao visoko učinkovito rješenje za otvaranje novih radnih mjesta. Samozapošljavanje je način da mladi iskoriste vještine i znanja koja već posjeduju kako bi odgovorili na potrebe tržišta, te pokretanjem vlastitog preduzeća doprinijeli razvoju vlastite lokalne zajednice. Obrazovni sistem mladima ne pomaže u hvatanju ukoštac s novim trendovima u zapošljavanju, stoga lokalne zajednice, kao prvi stepen vlasti u najbližem doticaju s mladima i njihovim potrebama, imaju odgovornost prema mladima da im pruže pristup informacijama i sredstvima koja im mogu pomoći da ne budu još jedan broj u poražavajućoj statistici o nezaposlenosti.

Kako bi olakšao lokalnim zajednicama uspostavljanje jednog ovakvog instrumenta, Institut je kreirao Model podrške omladinskim startup biznisima u okviru lokalne politike prema mladima, sa svim nužnim obrascima i drugim popratnim materijalima. Model je nakon izrade poslan lokalnim zajednicama kako bi nadležni mogli dati svoje komentare. Kako Općina Tešanj uspješno provodi Najbolje poslovne ideje za mlade već četiri godine, upravo njihova praksa poslužila je kao osnova modela.

Šta razlikuje Tešanj od drugih?

Kada govorimo o uspjehu tešanjske preduzetničke zone, često ćemo čuti da je Tešanj kao sredina uvijek bio okrenut preduzetništvu i da ovakav razvoj nije nikakvo čudo. Međutim, u situaciji cestovne odsječenosti, nepovoljne geografske pozicije, udaljenosti od glavnog grada, "pozitivna preduzetnička klima" Tešnja može se primijeniti u svakoj lokalnoj zajednici u BiH. To i jeste cilj uvođenja ovog modela u što većem broju lokalnih zajednica.

Institut za razvoj mladih KULT u prvoj, testnoj fazi sarađivao je sa sedam općina iz FBiH (Bosanska Krupa, Orašje, Gračanica, Ilidža, Kakanj, Novi Travnik i Odžak) i tri općine iz Republike Srpske (Istočna Ilidža, Istočno Novo Sarajevo i Vlasenica). Lokalne zajednice finansijski su podržale po najmanje dva start-up biznisa u iznosu od 2.500 KM do 12.000 KM.

Ovaj program omogućio je da se u posljednjih pet godina u Općini Tešanj samozaposli 46 mladih osoba u 23 mala preduzeća i iako neki od njih već treću godinu posluju bez finansijske pomoći Općine, samo jedno je prestalo sa poslovanjem, a veliki broj njih bilježi potrebu za novom radnom snagom u narednom periodu. Ovaj pristup omogućio je da se i u ostalih deset lokalnih zajednica u protekloj godini otvori 20 omladinskih start-up biznisa.

Kakva politika za mala preduzeća nam je potrebna?

Stvaranje povoljnog ambijenta za razvoj malih preduzeća. Politika za preduzeća usmjerena je na promociju preduzetništva putem pomoći u osnivanju i početnom periodu rada preduzeća te promociju konkurentnosti kroz podsticanje preduzeća na prilagođavanje strukturnim promjenama i dostizanje visokog i kontinuiranog rasta proizvodnje. Također, politika je usmjerena na promociju inovacija kroz podsticanje preduzeća da u potpunosti iskoriste prednosti istraživanja, tehnološkog razvoja i inovacija, novog dizajna i novih načina reklamiranja proizvoda. Nastoji se preduzećima osigurati lakši pristup fondovima, mrežama podrške i ostalim programima, te pojednostaviti zakonodavstvo i administrativne procedure. Politika uzima u obzir specifične karakteristike i potrebe svakog sektora industrije. Politika preduzeća treba doprinijeti održivom razvoju i povećanju zaposlenosti te je dio podrške u dostizanju ciljeva koji su postavljeni u Lisabonskoj strategiji (2000/2005).

Korisna literatura:

Čizmić, Elvir; Crnkić, Kenan, Strateško poduzetništvo koncepcija paradigme budućnosti, Sarajevo, 2012.

Simon, B&Ken, O.& Stan, C., Understanding enterprise, entrepreneurship and small business, Basingstoke UK, 2003.

Avlijaš, R., Preduzetništvo i menadžment malih i srednjih preduzeća, Beograd, 2008.

Izvješće revizije učinka Podrška razvoju malog i srednjeg preduzetništva u F BiH (2013).

Evropska povelja o malim preduzećima (2000).

Lisabonska strategija (2007/2009).

Okvirni program za konkurentnost i inovacije (CIP) (za period 2009−2013).

Strategija Evropske unije za održivi razvoj (2001).

Ugovor iz Amsterdama (1997/1999).

Model podrške omladinskim startup biznisima u okviru lokalne politike prema mladima je napravljen uz podršku Projekta zapošljavanja mladih (YEP) i uz podršku Vlade Švicarske. Projekt zapošljavanja mladih (YEP), koji se do sada proveo u dvije faze,  direktnom podrškom  i reformom sistema zapošljavanja pruža podršku mladima u BiH za zaposlenje ili pokretanje biznisa. Generalno govoreći, široka lepeza projektnih aktivnosti YEP-a trebala bi doprinijeti boljoj integraciji mladih u tržište rada pomoću mehanizma institucija vlasti,  te je u skladu s tim projekt radio na ispunjenju ciljeva: unapređenju rada javnih zavoda za zapošljavanje, unapređenju pristupa mladih uslugama javnih službi za zapošljavanje, posebno njihovim aktivnim mjerama na tržištu rada, podršci zapošljavanju mladih kroz saradnju s privatnim agencijama za posredovanje pri zapošljavanju i drugim akterima, podizanju svijesti i informiranju šire javnosti o pitanjima mladih u BiH. Uvođenje sistema učinaka trebalo bi usmjeriti rad službi na način da službe postanu orijentirane na postizanje boljih rezultata u zapošljavanju, što i jeste njihova primarna uloga. Projekt je pokrenuo program lokalnih inicijativa u vrijednosti od 388.000 KM kojima se podržao rad određenog broja start-up biznisa i nevladinih organizacija koje također rade na podizanju svijesti o preduzetništvu, informiranju i stvaranju bolje preduzetničke klime.

Sve aktivnosti Projekta osmišljene su kao koraci kojima se žele napraviti pomaci u rješavanju pitanja velikog broja nezaposlenih mladih, posebno onih koji se nalaze u nepovoljnom položaju. Cilj projekta YEP jeste da efikasno odgovara na potrebe svojih ključnih korisnika, Zavoda za zapošljavanje, a sve s ciljem da se njihov rad unaprijedi, a što veći broj mladih ljudi pronađe posao.

Više informacija potražite na web-stranici Projekta zapošljavanja mladih (YEP), koji podržava Ambasada Švicarske, a implementira njemačka kompanija GOPA mbH: http://yep.ba/