Ostaje li na mladima svijet u Bosni i Hercegovini pitanje je za milijunaša

Slobodno vrijeme u Bosni i Hercegovini slobodno se može nazvati vremenom izazova. Nigdje novca, a previše slobodnog vremena i kafića koji svojim „sadržajem“ mame mlade među svoja četiri zida. Uredu, pronađe se tu vremena i za fakultet, poneki honorarni posao, ali opet sve to traje samo nekoliko sati, a dan ima 24 sata. Na nečiju žalost, radost – svejedno!

Piše: Josip Milanović

Uvijek onim pasivnim, „vegetativnim“ mladima koji svoje slobodno vrijeme koriste tek toliko da ih neki pokrivač nažulja dok gledaju omiljenu drugu sezonu neke kriminalističke serije, broje koliko su „kokakole“ popili danas, ili pak provode vrijeme arhivirajući listiće od kladionica (naravno one listiće na kojima se bilježi 154. gubitak) pariraju mladi ljudi koji svaki vikend posjećuju razne seminare, edukacijske treninge ili se jednostavno politički aktiviraju i svojim znanjem i talentima pokušavaju mijenjati svijet u kojem živimo, ma kakva definicija „toga“ svijeta bila.

Seoska rasvjeta vs. (vele)gradski reflektor

Istraživanja koja se mjesečno ili godišnje sprovode u Bosni i Hercegovini u organizaciji raznih udruženja koja rade s mladima vrlo jasno pokazuju da mladi iz naše zemlje imaju itekako viška slobodnog vremena, koje još uvijek ne znaju iskoristiti na najbolji mogući način, kako za sebe tako i za društvo. Tjedni, mjesečni raspored većine mladih u Bosni i Hercegovini i nije baš teško zapamtiti. Ustajanje u podne (u slučaju da ozbiljno ne shvaćamo odlazak na predavanje), ispijanje „senzacije“ ili produžene s mlijekom u nekom kafiću gdje izlazi elita, poslije toga višesatno objavljivanje selfija, „čekiranje“, komentiranje nekoliko statusa, objavljivanje pjesama i izlazak u neki lokal u kojem pjeva neka zvijezda reality showa iz BiH ili zemalja iz regije. I tako svaki drugi dan. Jer jedan dan uvijek je planiran za neku tužnu priču koja se mora smisliti za roditelje (najčešće da su knjige na fakultetu preskupe ili da fakultet traži milijun nekih doprinosa koje treba platiti) samo kako bi se novac koji roditelji daju mogao proslijediti dalje.

U životu sve uvijek biva isto. Veličina uvijek proguta one male, vrijedne ljude koji se bore svojim rukama za komad kruha sebi i svojima. Neuspjeh nekoga „tatinog sina“ uvijek u sjenu stavi najbolji rezultat seoskog momka koji je na državnom natjecanju osvojio prvu nagradu iz matematike i stipendiju za školovanje u nekoj stranoj zemlji. Problem nečije neuspjele odjevne kombinacije (najčešće je riječ o mladima koji preko noći postaju neko popularno ime) iza sebe ostavlja sjajan uspjeh mlade osobe koja nema iza sebe dugogodišnje školovanje, ali ima prirodni talent koji je rasplakao veliku masu bilo da je riječ o nekome seoskom događaju ili događaju manjeg grada u Bosni i Hercegovini.

Mali ljudi velikih koraka

Preostale redove ovog i ne tako sivog teksta ostavljam za male ljude. Iz malih sredina. Ljude o kojima rijetko tko piše. Ljude koji jednako dobro igraju u životu baš kao i u umjetničkom folklornom društvu. Ljude koji se ponose svojim rezultatima, dovoljnim za sebe, za obitelj.

Novi Travnik – mjesto ne toliko daleko od glavnog grada Bosne i Hercegovine. Iako se mladi služe istim jezikom, koriste istu državnu zastavu i novčanu valutu, mnogo toga nije isto. Politička scena mladih u Novom Travniku je jaka, od raznih aktivnosti koje organiziraju razne mladeži za svoje sugrađane pa sve do velikih projekata u kojima sudjeluju zajedno s ostalim mladima iz cijele Bosne i Hercegovine, ali i svijeta.

Oni su grupa, ne žele posebno isticanje nečijeg imena, nečije sudbine (a o nekima bi se mogla itekako dobra priča napisati) i kolektivno svi imaju jedan cilj – ispraviti mnoge krive stvari u svojoj zemlji i svojim već sada ranjenim rukama držati sve konce na sigurnom. Iako svi dolaze iz ruralnih sredina, u kojima im se za vrijeme djetinjstva nije pružilo previše prostora, svojim programom i sadržajem stvaraju bolju platformu za nove generacije – one na kojima svijet ostaje. Sigurni su da će trebati dosta godina da bi sve istom jačinom grijalo „jednako sunce“, ali vjeruju. A tko ima vjeru ima sve!

Gromiljak – ovo je priča o mladima koji svoje vrijeme stavljaju najviše na raspolaganje onima u potrebi. Ne razmišljaju previše o političkim liderima svoje zemlje, ali svakako stvaraju sebi prihvatljivu politiku – onu koja daje sve za čovjeka, vjeruje u čovjeka, prožeta je vjerom u Boga, ili kako ga već želite nazvati. Gromiljak, seoska sredina koja ne nudi nikakav sadržaj za mlade, uvijek u župnom dvorištu svaki tjedan okuplja veliki broj mladih ljudi – ovisno od aktivnosti i do nekoliko stotina. Raznim susretima, glazbenim radionicama, literarnim sadržajem, posjetom osoba treće životne dobi, kreativnim radionicama mladi svoje slobodno vrijeme koriste na najbolji mogući način. I najbolje od svega je činjenica da grupu ovih mladih ljudi čine oni koji još uvijek sjede u školskim klupama – dakle učenici osnovnih i srednjih škola na području općine Kiseljak. Ne žele posebnu pažnju, boldirana imena, ali žele boldiranu poruku za svakoga tko pročita o njima, tek toliko da i ovim putem dođu do srca mladih iz Bosne i Hercegovine.

„Nemamo brigu oko javnog prijevoza, niti oko visokih cijena za obrazovni sustav. Ali imamo brigu za svakoga tko svojim rukama ne može uzeti komad kruha i pojesti ga, tko svojim nogama ne može otići do prozora i uživati u plodovima svoga dvorišta. Imamo brigu i za vrijeme koje nas čeka. Zato je najbolje vrijeme da se upravo sada pokrenemo i zemlju u kojoj živimo napravimo sjajnom za velike uspjehe za svakoga čovjeka, bez obzira na poštanski broj i prijevoz koji koristi da dođe do svoga doma“, poručuju mladi iz Gromiljaka.

I zaista neke poruke treba itekako boldirati, kopirati ih i zalijepiti iznad kreveta kako bi nas svakodnevno podsjećale na vrijeme stvari oko nas, ali još više na vrednije vrijeme koje imamo. Za danas, najviše za sutra – kako za koga. Zato, dragi mladi, iskoristite svoje slobodno vrijeme da još jednom pročitate priče o malim ljudima o čijim ćemo koracima pisati uskoro, u radno ili slobodno vrijeme – i nije toliko bitno!